PDF Download

IVO VOJNOVIC SUTON PDF

Italian Translations of Ivo Vojnović’s Dubrovačka trilogija. (Dubrovnik The other two one-act plays, Suton (Twilight) and Na taraci (On the. 25 нов. Ivo Vojnović Dubrovačka trilogija»Allons enfants! «Suton Na taraci Ivo Vojnović : Dubrovačka trilogija 2 Ova tri struka lovorike, pelina i vrijesa. In Ivo Vojnovic’s Dubrovacka trilogija (The Dubrovnik Trilogy; ) the location is the As we enter the crepuscular darkness of the second one-act play, Suton .

Author: JoJoktilar Tele
Country: Mayotte
Language: English (Spanish)
Genre: Travel
Published (Last): 11 March 2006
Pages: 242
PDF File Size: 3.26 Mb
ePub File Size: 10.55 Mb
ISBN: 704-6-58324-383-6
Downloads: 36784
Price: Free* [*Free Regsitration Required]
Uploader: Samujinn

Ivo Vojnovi – Dubrovaka trilogija Download Report.

| Opera & Theatre Madlenianum

Published on Nov View 93 Download 3. Ivo Vojnovi Dubrovaka trilogija Allons enfants!

Suton Na taraci Ivo Vojnovi: Mir b tad s tobom, jer je pred N j i m spala oluja strasti, s ke si ast otara. Zidovi su zategnuti tamno-crljenijem damakom.

U sredini velika, bijela monumentalna rococo-vrata.

Uza zid poredani su naslonjai Louis XVI. Ivi “bu-ralu” nova empire-ura od alabastre-stupova s crnijem i zlatnijem proeljem, a na vrhu napoleon-ski zlatni orao. Po zidovima vise starinske porodine slike. Nalijevo i nadesno omanja vrata, ali ne tako velika ni iskiena kao ona u sredini.

Prama lije-voj strani pozornice veliki empire-tavolin, a na njemu dvije-tri knjige i zlatna sprava sa gujim perom za pisanje. Do tavolina dva velika stola Louis XIV. Na desnoj strani izmeu vrata i ugla veliki otvoreni prozor. Nedaleko od tavolina zlatna “empire-console” s veliki-jem zlatnijem zrcalom i mramornom ploom, a na njoj srebrni lukjernar i dvije stare grke bron-ane figure: Pod je od mletakoga mozaika, bez ikakvijeh ilima.

Sa-lon odie hladnijem bogatstvom i redom. Velika su vrata u sredini zatvorena, a ona nadesno i nali-jevo otvorena, ali zastrta tamnocrljenijem svilenijem zavjesama.

Sa zrakama sunca lepra po sobi ijuk crnijeh iopa to se viju u proljetnome vazduhu okolo Gospe i Sv. Vlaha na veernji veseli lov. Kadikad i drugi amor napuni nijemu sobu.

To je jeka ljudi koji prohode ispod prozora, ili kakvo daleko zvono na Konalu, ili gukanje golubova u rupama stare palae, ili amor razgovora, smijeha, vike, to zadueno, muklo, uti za zatvorenijem velikijem bijelim vratima.

Valja da je i ona soba tamo sva zavita u damaku kad je nevidljiva, iva borba to se moebit tamo unutra bije, tako zastrta da jedva do nas dopire. Ali starovjena tiina one kue, gdje regbi jo leb-di jecanje plaa za umrlijem gosparom Brnjom, ocem Dee Palmotice a zetom gospoe Ane Men-ze-Bobali ini ti se da jo uti vonj tamjana kad su ga kanonici okadili i odveli!

I TAKE YOUR HAND IN MINE

Pak – velika se bijela vrata otvaraju. Nevidljiva ih je ruka rastvorila. Suron to vrue pare zapite iz prekipjeloga kotla kad mu pokriv podigne e da se sve na oganj ne razlije, tako i u taj tren kroz otvoreno drije-lo prodre velika, smetena, strastvena buka iz nevidljivijeh prekipjelijeh usta. Poslije velikog potresa Dubrovaka trilogija 8 Iz tog urnebesa iznikla je stara djevojka LUCIJA s velikijem srebrnijem tacunom a na njemu sila mula, kikara, slatkoga, bekota. Vidi se da su se kafe popile, a da je malo ko to zagriznuo.

  BROTHER LS2250PRW MANUAL PDF

Lucija je obuena na upsku, ali u crnini; samo polusijede kose isprepletene su s crnijem kordunom, a ispod kratkoga ruha bijele bjeve i otvorene crne papue. Stisnula je obrve i namrtila lice od straha da joj se togod ne razbije, pak polako po-loila puni tacun na tavolin i uzdahla. A ko ti je rek!

LUCIJA doe opet do vrata i samo tren ostane prignute glave, kao da slua, ali – stara glava zak-lima, pa onda ih priklopi pomno i vrati se do tacuna, mahnuvi rukama po uzduhu. Sutton prezir, ali zakleo bih se da bi rekla “umukli! Lucija uzme opet tacun pa trholei od pomnje i od starosti ide prema vratima na desnu. Hoete li da ga zazovem? ORSAT VELIKI rastvori u jedan mah velika bijela euton, kao da e izletjeti, ali opet hitro se obr-ne prema zjalu crnog otvora, pak drei jednom rukom krilo suron vrata a drugom teku damakanu draperiju koja pokriva cijeli otvor nevidljive sobe, baca rijei u nutrinu, svaku teku, sutton, raspaljenu kao krv to mu je sva skoila u lice, kao grozni jed to mu je zategnuo sve ivce i stisnuo crne obrve ispod kojih sijevaju velike, nestalne, plamtee sive oi.

Njegova je nonja kao ona mlaih onog vremena. Lice sasvijem obrieno, samo zalisci pruaju mu se do p lica. Kosa je prosijeda, gusta, na zvrke. Velika kao u mjedi salivena usta, padaju prezirnom, dubo-kom crtom. Sva prikaza odaje savladani ar, preveliku intelektualnost, idealni polet umijean sa tvrdoom nesagibiva gospodstva: Neete – je li? U svojoj si kui!

Zanesen u aru svojih misli dohrli sve dosred sobe, ali tu vonovic protrne i stade. Kao ovjek koji je iz tmine banuo usred sunanoga sijeva pa ostane zablije-ten, nesmotren, zauen, a vas jo trepti od muke i borbe koju je proao tamo u tmini, Orsat se stresao i jednim neizrecivim pogledom vapaja i straha zaokruio svu ovu tihu, finu prazninu. Zamaglilo mu se i teko se naslonio na tavolin u sredini. Zatvorio je oi pa ih odmah otvorio.

Ob-jema rukama pogladio nehotice obraz pak zagrezao grevitim prstima u guste zavijene kose. Dva, ljana s okolnih brda i sprijeio nerede; istakao se i u diplomaciji, spasivi Dubrovaka trilogija 9kao eljezom zategnuta poteza, ostarie mu lice tekom sumornosti. Zagledao se tupo preda se, pak ape: A zato sve to?

Pogled se koi sve vie. Sutn je nehotice naprijed; muklo, tajan-stveno: Njezin hod je kao da ide na kotaima, a ne obre se ni nadesno ni nalijevo. Lice bli-jedo, pospano, vjonovic.

Sve je to udnovato, prastaro, regbi malo smijeno, ali dah historijske veliine njezina imena, njezinijeh prastarijeh, prearistokratskijeh kretnja i navika – stvara sliku zamamljivu i zagonetnu, kao da je zapraeni portrait saao s okvira i oivio maljunim, realnim ivotom druge, nepoznate mu dobi. Kad je dola do vrata na desnu, zove opet onijem istijem, tu-galjivijem, dalekijem, besutnijem glasom: ORSAT otkad je ona uljezla, slijedei ipak tok svojijeh, burnijeh misli, nehotice je slijedio i svaki mig nenadne prikaze.

  EKONOMIJA - SAMUELSON & NORDHAUS PDF

Pa kao umoran sio je do tavolina i poeo neto pisati, ali uvijek pritegnut, da gleda Anu.

Dubrovačka trilogija Series

Zovete li mene, gospo Ane? ORSAT podigao se s tavolina pa, drei u ruci list, opet se nehotice zagledao u taj crni enski sjen: Ite li togod, Vonovic ORSAT koji jo sve gleda za njome, pa kad je iezla, gorko: Valjalo je do toga do! Umukne i pouri se. ORSAT nekako zbunjeno gledajui knjigu.

Misli su mu ve daleko izvan ove sobe: A to joj je? Dola je do vrata, pak se obrnula nekako naglo prema gospodaru, gledajui ga u lice. Hoe joj se mlijeka iz Petrova se-la! Ne gusta je ono nae s Konala Pa zato joj ga ne da? Recite Franezima da ga ne piju.

A Trilogy of Dubrovnik by Ivo Vojnović

Stisnuo obrve, shton suho, kratko: Zatim hrlo do vrata nadesno, pak jakijem, gnjevnijem glasom zove hitro: Vraa se mrk, uzrujan, pun zlijeh rijei koje nee da izgovori. LUCIJA koja se nije maknula s vrata, ve sutln ga s prignutom glavom i nijemijem, skoro tu-nijem pogledom: ORSAT otro, nemilo, kao da ju je prvi put ugledao: Poslali ste ih da uvaju vrata od grada Jo tie, skoro smeteno: Danas je njihov dan ORSAT sklopio je sugon oi, kao od velike umornosti, pak sio, naslonio glavu na ruku, onda ras-tegnuto, nekako tupo, nehajno: Umiri prije nju – pak doi!

ORSAT ostao je sm na istome mjestu, u istoj pozi, nemoan da se digne, da otrese svu gorku slabost to ga je najedanput svalila. Gorko i prezirno, zagledavi se u novu misao, koja ga mui: ORSAT ne mie se, ali krajnji prezir prelio mu se preko lica. Glava se prignula jo nie, oko za-dubilo jo dublje, a usta se kese i izmeu zuba sike: LUCIJA uljezla s lijeve strane i zagledala se tuno u sutn, pa dola malo blie i posve jednos-tavno, kao vio nita ne vidi: Slui li vam togod, gosparu?

ORSAT polako se uvukao u se, proao rukama preko lica, pak ustavi u svoj veliini, miran, be-utan, ali s muklom sumornou, dava joj list: Poi u Rada Androvia, dat e mu ovu knji-gu.

ORSAT zaustavio se zaas, pak s dalekijem pogledom: ORSAT nepomian, zagledavi se u njezin pogled: Gdje je gospoa Dea? Ho-ete li da je zazovem? ORSAT prekrtenijeh ruka, duboko zamiljen: